Nakon završetka aktivne faze ortodontske terapije potrebno je provesti retencijsku terapiju, čiji je cilj
zadržati zube u pravilnoj poziciji.
U tom periodu dolazi do reorganizacije gingivnih i parodontnih tkiva, adaptacije mekih tkiva obraza, usnica i jezika na novi položaj zuba i nove oblike zubnih lukova, adaptacije okluzije te sprečavanja utjecaja preostalog rasta na postignuti rezultat ortodontske terapije. Dužina retencijskog razdoblja ovisi o prirodi anomalije, dobi, individualnoj reaktivnosti pacijenta, vrsti terapije i postignutom rezultatu terapije. Retencija može biti mehanička – provedena mobilnim ili fiksnim napravama i nemehanička – uključuje selektivno ubrušavnje aproksimalnih ploha i okluzijskih kontakata te cirkumferentnu suprakrestalnu fiberotomiju.

Fiksne retencijske naprave napravljene su od tanke čelične žice koja se kompozitom pričvršćuje za zube.
Ugodne su za nošenje, estetski prihvatljive( ne vide se izvana) i ne iziskuju suradnju pacijenta. Najčešće
se koriste zajedno s mobilnim retencijskim napravama.

Izuzetno je važno pridržavati se protokola nošenja mobilnih retencijskih naprava, kako ne bi došlo do
vraćanja zuba na pozicije prije nošenja aparata.
Detaljan protokol će Vam doktorica objasniti na predaji mobilnih retencijskih naprava.